petak, 28.05.2004.
Homeopat
Ljude čije raspoloženje, pa i fizičko zdravlje, bitno ovisi o vremenskim prilikama zovu homeopati. Taj sam.Današnje jutro u Splitu bitno je tmurnije od nekoliko prethodnih. Najodlučnije protestoram, i kao gestu otpora prilažem Vlaminckovu sliku. Njega i njegove stilske kolege zvali su divljacima. Nemam ništa protiv divljaka sa sunčane strane ulice. |
srijeda, 26.05.2004.
Andy Warhol
Svakome je obećano 15 minuta slave, pa je red došao i na moju prijateljicu Sandru. |
ponedjeljak, 24.05.2004.
Split
splitnaprosto
naprostodanas
danasblista!
blista!Nije sve u ambalaži
Nedavno se u jednom razgovoru iskristaliziralo da bi najbolji singl svih vremena, računajući A i B stranu zajedno, mogao biti Strawberry Fields Forever/Penny Lane Beatlesa. Nisam se mogao sjetiti kako je izgledala omotnica tog singla pa sam kopao po Netu. Rezultat je, kao što se iz priloženog vidi, razoružavajuće banalan. Danas ovako što ne bi objavio ni posljednji garažni bend.Godinama nas glazbena industrija uporno bombardira „glazbom“ kod koje je dizajn važniji od supstance, zato što se ambalaža ipak lakše može štancati na tekućoj vrpci. Kombinacijom vedrog i buntovnog duha, invencije, talenta, glazbene vizije i toplog srca malo je teže manipulirati. |
Volja pokreće planine
U subotu sam prošetao kroz impresivne ostatke groblja rimske Salone u Solinu. Otkriće, iskapanje i zaštitu čitavog kompleksa Manastirina možemo zahvaliti postojanom trudu legendarnog svećenika-arheologa don Frane Bulića. Rado bih vidio da se i današnji svećenici posvećuju ovakvom neupitno općekorisnom poslu. |
nedjelja, 23.05.2004.
Stone sucks
Nekoliko ranih uspjeha (Salvador (86), Vod (86) i Wall Street (87)) predstavilo je Olivera Stonea kao obečavajućeg i tehnički kompetentnog režisera i scenarista. Nažalost, početni uspjeh mu je zavrtio glavom, pa od tada u vlastitim očima figurira kao bogom dani tumač američkih fenomena i biograf ključnih javnih osoba. Sinoć emitirni The Doors (91) upavo je toliko narcisoidan, destruktivan i isprazno atraktivan da se može shvatiti kao autorov nesvjesni autoportret. Potpuni nedosaak umjetničke samokontrole i mesarski odnos prema prikazanim osobama i publici čii da je The Doors ozbiljni pretedent na titulu najgoreg filma ranih devedesetih. Nimalo slučajno konkurenciju predvodi Rođeni ubojice (94) istog "autora". |
subota, 22.05.2004.
Pun nos
Na RTL-u upravo gledam dokumentarac o Sejšalima. Privatni vasnici su otočiće usred Indijskog oceana preobrazili u pervezni hiperekskluzivni "turistički raj". Pun mi je nos takvog totalnog turizma. Očito je da turizam može biti zgoda dopunska djelatnost, ali ako ga se pusti s lanca uništava svaki trag normanog života, a lokano stanovništvo pretvara u puzave robove. Koliko su privlačniji Zelenortski otoci, o kojima sam već pisao! Možemo li nešto iz toga naučiti? |
Ironija sudbine
Na slici je fotografija (pra)stare obiteljske kuće u Solinu kraj Splita u kojoj već 20 godina nitko od nas ne živi i obitelj je prodaje. Jučer sam otišao nekim poslom tamo i poveo svoju majku i njenu stariju sestru, obje negdje oko 70 godina starosti. One svo to vrijeme, pa i duže, žive u mukotrpno stečenim i solidno opremljenim stanovima u Splitu. Bilo mi je pomalo jezivo gledati kako su oduševljene, pune anegdota i i vidljivo nostalgične. Ispada da one u gradu ipak nisu svoj na svome, i u suštini ne vole svoja gradska boravišta. Kao što reče Allanis: "Is'n it ironic?"I ja sam dio djetinjstva također proživio u i oko te kuće. Još uvijek vrlo dobro pamtim da mi je to razdoblje bilo vrlo teško i mučno iz niza razloga. Zbog toga ne dijelim s majkom sentimente prema toj lokaciji. Pa ipak, pitam se, pitam se? Hoću li i ja za dvadesetak godina zamišljati da je to bilo Zlatno doba? Igra li sa svima nama starost podle mind games? |
petak, 21.05.2004.
Cabo Verde Forever
Gledao sam neku večer televizijski dokumentarac o jedrilici Čigra kojom naši frajeri jedre oko svijeta. U toj epizodi prikazan je prijelaz preko Atlantika iz Brazila na Zelenortske otoke, koji su posljednjih godina postali poznati po čarobnoj glazbi Cesarije Evore. Svi ukućani su se listom izjasnili da bi se odmah preselili tamo. Motivacije su, naravno, bile različite. Stariji su bili fascinirani klimom, a sinovi simpatičnim mulatkinjama.Mene je najviše nagnala na razmišljanje usporedba između Cabo Verdea i španjolskih Kanarskih otoka. Autor je rekao da su Kanarski otoci u svemu Europski dok je Cabo Verde Afrika u svom najboljem izdanju. Malo kasnije pričao je o problemima jedriličara vezano za krađe, skupoću i neljubaznost na Azorima, dodavši da je sve to potpuno suprotno od atmosfere na zelenortskim otocima. Dakle, tu smo! Duh utopije kojim zrači Cabo Verde samo dijelom je proizvod "tehničkih" pokazatelja: klime, privlačne prirode, romantične izdvojenosti od ostatka svijeta... Čarobnim ga zapravo čini osjećaj da se tamo živi spokojno, jednostavno, miroljubivo i bez neuroza. Čak i kad bi taj dojam bio pogrešan i izmanipuliran on ipak pokazuje što nam u suštini nedostaje, u čemu je život u "civilizaciji" deficitaran. Realno, dalmatinska obala imala je mnoge karakteristike slične Cabo Verdeu, ali ih je dobrim dijelom izgubila, i toj sumnjivoj transformaciji ne nazire se kraj. Uznemirujući je osjećaj da iz dana u dan svjedočim (živim u Splitu) u čerečenju jedne utopije. |
Teško željezo
Nekidan je moj stariji sin (18) nabavio DVD s koncertom Iron Maidena. Nakon što je to čudo treštalo desetak minuta iznervirao sam se i rekao stvari zbog kojih se i sada grizem.Inače imamo podudarne ukuse u širokom dijapazonu rock glazbe pa me, izgleda, zabolilo što on iskazuje afinitet prema segmentu za koji ja ne uspjevam naći baš ništa na pozitivnoj strani, a čiji svjetonazor, mentalitet i vizulalije su mi naprosto odbojni. Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv trash estetika (pankeri, Nirvana, RHCP...), ali samo dotle dok se kroz egoistične pubertetske buntovne iskaze probija barem zrno inovativnosti, glazbenog talenta i iskrene potrebe za komunikacijom. Odbojnost koju osjećam prema Teškom željezu ne temelji se, dakle, na apstraktnoj nepodudarnosti ukusa (o kojima se ne isplati raspravljati) već po dubini svog izvora više sliči na spontano reagiranje prema pojavnim manifestacijama totalitarizma, rasizma, primitivizma, mačizma ili ordinarnog kiča. Na takve pojave je teško biti tolerantan, jer se agresivno upliću u naše živote. Demon na omotnici DVD-a zorno ilustrira mentalitet o kojem pišem. Kada su stari majstori (Bosch, Bruegel, Blake...) slikali fascinantne demone oni su u njih ugrađivali svu složenost i ambivalentnost ljudske egzistencije. Ovaj "moderni" demon INMHO manifestira samo bešćutnost autora koji ima nešto malo tehničke vještine i koristi je da bi vrištao na publiku, ali ništa joj ne želi pružiti na ljudskoj razini. |
četvrtak, 20.05.2004.
Zasto?
Jucer sam prvi put otvorio nekoliko blogova. Odmah sam osjetio da ne dijelim s njihovim autorima strast za ispisivanjem svega i svačega. Kasnije, medjutim, vrag mi nije dao mira. Ubrzo sam oblikovao zamisao o vođenju nekakvog vizualnog dnevnika. Godinama sam orijentiran na film, slikarstvo, fotografiju i druge vizualne umjetnicke forme pa mi se to cini primjerenijim od golog pisanja.In medijas res. Pomagao sam ovih dana sinu oko priloga za biljeznicu iz likovnog odgoja. Kopali smo po Internetu i iskopali milijun reprodukcija pa evo one koja me se najvise dojmila: Renoir: Dvije sestre na terasi Pitam se sto se dogodilo s nama svima zajedno u tih stotinjak i kusur godina? Gdje smo izgubili tu vedrinu, tu radost? Zasto nasa djeca nisu ovakva? |
